Malo poetke
Šapat kao tihi hropot gromova u daljini
nagovještava prošlost u aluziji besmrtnosti
Kao tiha pjesam mrtvih vrana, u sumrak
u zoru.
Hladnim pogledom para srca, i nevinost
oduzima silom.
Nad križem uskrslih idola, nad hramom
lopova i mirorista, ležala je istina do jučer.
A sada prazna kao inje u zoru leži sama
zgažena i trula, istina kao laž ne izrečena,
pogažena i bačena u jamu smrtnika,
ubojica i krvnika.
AKO VAM SE OVA PJESMA NE SVIĐA MOŽETE SI JU SLOBODNO ISPRINTATI I ZABITI DUBOKU U SVOJ PRLJAVI NE OBRISANI ČMAR, ILI JEDNOSTAVNO UOKVIRITI I PLAKATI NAD LJEPOTOM OVE NAPISANE PJESME, I SANJATI MENE ZGODNOGA I MLADOG U TANGAMA I KOŽNOM KAPUTUM KAKO STOJIM ISPOD VAŠEG PROZORA I PJEVAM JU NA SAV GLAS.
MOJE IME JE GORŠTAK I JEDEM MALU DJECU
I napkon dobih inspiraciju za jubilarni 2. post. Znam da sam mnogo fanova pokupio samo kreiranjem ovog božanskog bloga. Evo jedna priča za sve vas čitatelje i moje velike fanove.
Ovo je mitsko urbana legenda od stvorenju odvratnome i samome bogu.
Svi znate za onaj kultni glupi film Hajlender, o grupi besmrtnih kretena koji režu jedni drugima glave kako bi održali svoju besmrtnost i pritom pokupili svu snagu onog drugog.
Ubiti taj drek od fila osnovan je na bazi mitsko urbane legende temeljene na grupi tzv. ljudi koji su se svakih 50 godina hranili malom djecom kako bi održali mladost i postali besmrtni.
Ovo je priča o jednom od tih ljudi.
Ilija je bio prvorođeno djete vrlo imučne familije, nakon dugogodišnjih pokušaja da ilijina majka zatrudni, otac i majka gubili su resurse i vrijeme. Ali čudo se napokon dogodilo i nakon punih 13 godina pokušavanja, Ilijina majka je zatrudnila i na svijet donjela, prvorođeno muško dijete.
Sve se činilo kao ogromni blagoslov sa nebesa, napokon obitelj Frkuljatič mogla je mirno u blagoslovu započeti novi život sa sinom Ilijom.
Godine su prolazile, obitelj je postajala sve imučnija, zahvaljujuči poslovnom umječu Ilijinog oca. Ilija je bio dijete koje je odrastalo u raskoši, imao je sve što je djete poželjeti moglo, ljubav svojih roditelja, igračke, sve je imao i bio je zadovoljan i zahvalan na tome.
Ali nakon 10 godina, ilijina majka je ponovno zatrudnjela i na svijet donjela, prekrasno žensko dijete zvano Mirta.
Kako je Mirta bila tek novorođenče zahtjevala je mnogo pažnje i brige svojih roditelja, a mali Ilija bivao je zapuštenijim i odbačenijim.
Otac više nije imao vremena da se igra s njime, majka više nije toliko grlila i smijala se sa svojim sinom.
Ilija je polako osječao veliku samoču, naspram svog tog raskoša i objesti Ilija je osječao veliku prazninu i samoču.
Nedugo nakon što je Mirta napunila godinu dana, služavke su pronašle izmrcvareno tjelo male Mirte do neprepoznatljivosti. Mali je leš ležao u lokvi krvi u svojoj koljevcim, sičušni organi su bili razbacani po cjeloj sobi,a slušavke u šoku su počele vrištati i panično plakati i hvatati se za crne kute.
Vrisak je probudio Ilijine roditelje koji su u hipu dojurili u sobu svoje kčeri, od koje nije ostalo ništa doli raskomadane kože.
Majka se bacila na pod i počela urlati od tuge, u šoku otac je zaplakao i počeo se hvatati za prsa.
Užasna bol je uhvatila Ilijinog oca koji je pao na pod i prestao se micati. Od tuge i šoka Ilijin otac je nepomično ležao na podu, bezvidno je gledao u plafon i ispuštao zadnje izdahe života.
Nedugo nakon sahrane kčeri i muža, Ilijina je majka napravila suicid, bacila se sa krova kuće i umrla u trenutku.
Neki kažu da nije mogla podnjeti bol i gubitak muža i kčeri, a neki pak kažu da je bila naterana, da ju je sin Ilija natjero
da se baci sa krova kuće.
Kako više niko nije mogao uzdržavati niti plačati poslugu, Ilija je postupno ostajao sam, napušten u ogromnoj kući.
Sam samcat, zaboravljen od sviju, u najmračnijem kutku Ilija je osjetio poriv, tihi zov iz dubine njegova, ne više nevina uma. Tiha glad, tihi smjeh odjeco je u Ilijinom srcu. Jer on je jedini znao što se dogodilo te noći. I ovdje prava priča počinje ali iduci put.
NEKRAJ................
ŽELIM SE ZAHVALITI SVOJOJ MAMI ŠTO MI JE DOPUSTILA DA NAPRAVIM OVAJ PRIPROSTI BLOG
AKLJAKK.
Želim svima dobar dan i dobru večer. Nadam se da čete se jako dobro zabaviti na ovom blogu od sada pa nadalje.
Prvo da se predstavim moje ime je BOG, i rođen sam na dan velikog praska. Ja sam stvorio nebo i zemlju, i nije istina da sam stvaro 7 dana sve. Istina je da sam stvaro 3 dana, ostale dane sam žebelebarijo i opijo se sa sotonom.
Tako da tjedan treba da traje 3 dana mjesto 7.
Ajmo sada da se bacimo na pravu zabavu hihihihihihi. Jako sam uzbuđem ijoš me pritom jebe hemroit koji sam juce pokupio na ladnom betonu ispred rajskih vrata.
OVAJ BLOG CE UJEDNO BITI MOJ DNEVNIK KOJEG ČU PISATI SVAKE PRESTUPNE GODINE. BIČE TU MALO HUMORA; SLIKICA; POEZIJE; PRIČICA I OSTALIH SRANJA.
EVO JEDNA MALA PRIČICA ZA POČETAK O MALOM DJEČAKU KOJI SE ZVAO TOMISLAV.
Tomislav je naizgled bio normalan dječak, normalan tinejđer od 15 godina. Ali kao i svaki njegov vršnjak Tomislav je imao jednu Mračnu tajnu. Koliko god Tomislav naizgled bio normalan i nasmješem mladić, on je u stvari u sebi plakao svaku večer. Tomislav je svaku veče bio silovan od strane svoga oca. Tomislavov otac je volio poslije večere otići u sinovu sobu,
izvaditi iz njegove peder-tašne ogromnu vibratorčinu i turati malome Tomislavu u ČMAR.
Pritome otac kada bi se nasladio igranjem sa vibratorom izvadio bi svoju dlakavu debelu i masnu kiturinu i stavio ju svome sinu u čmar. Tomislav je šutio i trpio i to tako 10 godina uzastopno svake večeri.
Jedne večeri otac se vratio pijan iz birtije i zaspo na kauču, Tomislav ga je očekivao, kao i svake večeri proteklih 10 godina. Samo što je ova večer bila drugačija od svih večeri proteklih 10 godina. Ovog puta Tomislav više nije mogao podnjeti sexualnu explojtaciju, ovog puta Tomislav je bio pripremljen da učini nešto loše, a pritom nešto predivno.
Tomislav je to planirao od svoje 10te godine, pomno je napravi plan kao da ubije svoga oca na spavanju.
I napokon nakon svih tih godina silovanja u čmar Tomislav ima priliku osvetiti se svome i ocu i okončati svoju bol, kako u šupku tako i u duši.
Tomislav je uzeo mesarski nož iz kuhinjske ladice, i bijesno stajao pored oca i tiho se smiješio. U očima mu je bila bol, plakao je od sreče jer ovo je napokon dan kada se on može osloboditi. Stisnu je nož čvrsto i polako stavio hladnu oštricu na očev vrat i u jednom trenu potegnuo oštricu preko očevog vrata i krv je počela špricati po zidu.
Otac se panično probudio u šoku, rukama je počeo hvatati vrat, i panično pokušavao zatvoriti ranu svojim prstima.
Otac je gledao u boli i šoku nasmješeno lice svoga sina. Dok i zadnji pogled nije bio zaustavljen oštricom noža, koju je Tomislav zario u oči svoga oca.
Tomislav je stajao u lokvi krvi pored hladnog leša svoga oca, plačući i smijajuči se.
Tomislav je pritom odvukao leš svoga oca u kadu, gdje ga je komadao 3 sata u najtanje komadiće.
Tomislav je uživao u mirisu mrtvoga mesa, u mirisu ustajale krvi, uživao je u raskomadanome prizoru svoga oca.
Nema više patnje, nema više boli, neprekidno je tomislav ponavljao te riječi u samome sebi. Pritom je komade svoga oca
stavio u crnu vreču, nekima je komadima nahranio pse lutalice na putu do škole. A neke je djelove zakopao u dvorišnom vrtu svoje kuće.
Tomislav sada ima 35 godina i još uvjek živi u toj kući, i još dan danas susjedi usred noći čuju duboki diabolični smjeh i riječi NEMA VIŠE, PATNJE NEMA VIŠE BOLI.
KRAJ
